Bastia Batticori

 

Ùn ci hè bisognu à dì tutti i mo batticori

Unu à unu lampati à pressu à u to sguardu.

Un antru ghjornu hè natu, pisatu d'a to voce

Chì sveglia i ricordi vissuti tempi fà.

 

A Piazza era bianca è tù ci sì passata...

A palma di u sole ùn vulia stancià

Un surrisu si hè fattu à l'arice d'un sonniu.

Hè principiatu tandu l'arcu d'i nostri ghjorni.

 

A cullana di l'anni ùn ci hà mutatu nunda:

À passi più sappiuti u chjassu hè più frollu.

Duv'è no simu andati ùn la dì mai à nimu,

Qualchì celu ghjelosu ci purria annuchjà.

 

 

Cum'hè ch'u sole ciotta malgradu u nostru amore?

U lume sarà tontu chì avvampa e to labre, cum’è hè?

U lume serà tontu cum’hè?

 

 

Ghacumu Thiers.